Adrenalin i hedonizam zelene Baranje

Baranjski Wine and Walk

Wine & walk manifestacija se održava tijekom Gator festa. Spoj šetnje u prirodi i kušanja vina. Banovo Brdo je desetog lipnja vrvjelo winewalkerima. Nakon ukrcavanja u autobus kod nove beljske vinarije u Kamencu i transfera do prijevoja na cesti Kotilina – Podolje, prvoj cesti koja je presijekla Banovo Brdo, krenuli smo na našu rekreativno hedonističku,  hiking &  tasting avanturu.

Putem su se nizale idilične vizure koje pruža baranjska planina i renomirani baranjski vinari. Prva hedonistička postaja na koju smo naišli je bila obiteljska vinarija Szabo iz Karanca. Okrijepili smo se vrhunskom vinskom kapljicom i baranjskim snackom te smo nastavili do slijedeće karanačke vinarije, vinarije Svijetli Dvori. Tamo su nas dočekali Oliver i Julijana koji su točili vino zadovoljnim winewalkerima. Nastavili smo dijelom puta s kojega se pružao fantastičan pogled na Topoljski Dunavac i obližnju crkvu svetih Petra & Pavla koju je podigao slavni vojskovođa Eugen Savojski. Vinarija Pinkert iz Suze ponudila je prijeko potrebno osvježenje, te smo nastavili do dekanterovim nagradama nedavno ovjenčane vinarije Kolar iz Suze gdje su nas čekale sestra Sibila i Kinga Kolar. Njihov punkt je bio na samom vrhu Banovog Brda, na Kamenjaku. Tu ima i neke simbolike, jer i vina su ima vrhunska i najviše nagrađivana. Na početku spusta prema Popovcu dočekao nas je OPG Andrić sa vinom od pomalo raritetne vinske sorte župljanke koja je nastala križanjem sorti prokupac i pinot noir. Nastavili smo put prema Popovcu i sa hrpta brda spustili se na sjeverozapadne obronke do vinarije Hudobec. Josip Hudobec kako sam tvrdi jedini je vinar na ponajboljem baranjskom terroiru – Goldbergu. Uz vinariju se nalazi i odmorište s kojeg se pruža zadivljujući, kontemplativni prizor. Zapričali smo se sa grupom Zagrepčana zaljubljenih u Baranju. Sljedeće postaja je bila Goldberg kuća koja osim vina pravi i odlične rakije. Tu smo pojeli i obrok žlicom - pikantni grah te nastavili do Svetišta Marije Lurdska gdje nas je čekala vinarija Josić iz Zmajevca. Putem smo posjetili i jednu neplaniranu kontrolnu točku. Prošli smo pored jedne kuće za odmor koja ima maleni vinograd, te su nas vlasnici pozvali da s njima popijemo pokoju kapljicu - prava baranjska gostoljubivost! Nakon degustacije i kontemplacije produži smo do vinarija Kalazić i Belje koje su imale zajednički check point na beljskom vidikovcu. Razlikovali smo ih tako što su se Kalazićeva vina točila iz bokala, a beljska iz butelja. Tu smo susreli i simpatičan bračni par iz Kine koji je odlučio otkriti čari panonske Hrvatske i prezentirati ih kineskoj javnosti, a gosti su Vladimira i Jasmine Poznić iz obiteljskog smještaja Maksimilian, u osječkoj Tvrđi. Nastavili smo asfaltiranom vinskom cestom spuštajući se prema vinariji u Kamencu.  Nakon idiličnih ruralnih pejzaža gigantska, modernistička beljska vinarija misaono nas je vratila u urbanu svakodnevnicu. Nakon rastanka sa ekipom sjeli smo u automobil i zaputili se put Draža.

Deer and Bike

Prašnjavi i umorni od deset kilometarske šetnje Banovim Brdom osvježenje smo potražili na Topoljskome Dunavcu kod Draža. Stari Dunav nas je regenerirao i bili smo kao novi. Na tu plažu će se uskoro nasuti hrpe pijeska, a napraviti će se i šetnice i prateća infrastruktura. Vjerovatno će se plaža tako popularizirati, ali zasigurno izgubiti i dio staroga šarma. Nakon kupanja ostavili smo stvari u jednoj staroj šokačkoj kući u Dražu te nastavili put Zmajveca. Draž, iako sjedište općine u turističkome smislu u sjeni je obližnje Batine koja se nalazi na samom  Dunavu, za razliku od Draža koji se nalazi na Dunavcu. Draž je  pravi neotkriveni biser Baranje. U cilju turističke popularizacije Draža prošle godine održana je biciklistička vožnja Liberty bike ride pod geslom "Otkrijte Draž Baranje", a ove godine biciklistička vožnja Deer & Bike, tako nazvana zbog izuzetno velike koncentracije jelenske divljači na tome području, te Facebook stranica pod imenom "Draž Baranje".  Iz Draža prema Zmajvecu krenuli smo biciklima preko Bunarić Dola.

Prošavši kroz visoki surduk koji nam se u pojedinim trenucima činio kao kanjon izbili smo na obronke Banovog Brda. Vozeći se biciklima kroz nepregledne vinograde, promatrajući srne i jelene, nakon ponešto lutanja i vrludanja došli smo do katoličkoga surduka u Zmajevcu gdje se odigravalo finale Gator festa. Katolički surduk je vrvio od posjetitelja; otvoreni gatori, štandovi sa vinarima, light show instalacije, glazba koja dopire sa svih strana... Nakon degustacije odličnih vina Aleksandar iz Kamenca i obilaska drugih gatora spontano smo završili, kako uvijek to biva u vinskom Podrumu Zajec gdje je svirao tamburaški sastav "Kućerak u Srijemu". Sviravši bezvremenske pjesme napravili su sjajnu atmosferu što je ljude spontano navelo da zaplešu i na stolovima. Pokoja razbijena čaša i pokoja kap prolivenog vina na odjeći nije nikome pretjerano smetalo te večeri. Opuštanje je potrajalo do ranih jutarnjih sati.